Predsednik SLO CRO Poslovnega kluba dr. Saša Muminović  je v sredo, 17. 6. 2020 za  osrednji poslovni časopis  na Hrvaškem – Poslovni dnevnik, dal intervju na temo gospodarskih ukrepov pomoči držav  Slovenije, Hrvaške in Italije,   ki ga lahko preberete v nadaljevanju. 

Italija ima trajno rješenje, možemo li uspješno ‘preslikati’ njihov model?

Italija ima trajno rješenje, jer je i prije ove krize poslodavcu koji nema dovoljno posla omogućeno da radnik ostaje kod kuće, a država plaća naknadu.

Nakon što su iskoristile državnu pomoć za svibanj (4000 kn), po isteku zadnjeg dana za njezinu primjenu tvrtke pogođene krizom iz najosjetljivijih sektora nestrpljivo očekuju zakonsko reguliranje i državnu pomoć u vidu skraćenog radnog vremena.

Jedna od njih je AquafilCRO, hrvatska sastavnica Grupe Aquafil Italija. S ukupno 3000 zaposlenika ova grupacija do krize je ostvarivala oko pola milijarde eura godišnjeg prihoda. Danas se bore za svako radno mjesto uz pomoć mjera država u kojima posluju, uključujući SAD i Kinu, no prvi put zbog niza čimbenika u totalnoj neizvjesnosti što će jesen donijeti ekonomiji.

Slovenske i hrvatske članice pogođene krizom zbog zastoja narudžbi – AquafilSLO sa sjedištem Ljubljani u kemijskoj industriji (210 mil. eura prihoda) i AquafilCRO iz Oroslavja s “core” biznisom u tekstilnoj branši prerade i dorade poliamidnih vlakana (oko 300 mil. kn), ili koriste ili će koristiti navedenu mjeru, no ono što u obje države manjka je talijanski model pod imenom cassa integrazione, smatra član Uprave obje tvrtke za financije Saša Muminović, ujedno predsjednik SLO CRO Poslovnog kluba u Zagrebu.

Italija, kaže, ima trajno rješenje pa je i prije korona krize poslodavcu koji nema dovoljno posla ovaj model pomagao, jer radnik ostaje kod kuće uz plaćanje naknade od strane države, ali i u radnom odnosu do oporavka. U Hrvatskoj kao i u Sloveniji, ističe s druge strane, na žalost državnu pomoć skraćenog radnog vremena neće biti moguće primijeniti u kontinuiranom proizvodnom procesu kakav je trosmjenski rad u prerađivačkim pogonima u Oroslavju, već samo u administraciji, proizvodnoj administraciji te drugim fiksnim troškovima rada. Riječ je o mjeri za oko 1/5 tamošnjih zaposlenika.

“Za rješavanje ovoga problema u Hrvatskoj obratili smo se kućnim sindikatima s kojima smo potpisali sporazum i regulirali tzv. ‘čekanje’, odnosno naknadu za eventualno razdoblje u kojem nećemo moći osigurati posao za sve zaposlene u proizvodnji. U našem slučaju naknada za čekanje vezana je na minimalnu plaću u minimalno predviđenom zakonskom iznosu”, pojašnjava Muminović dodajući da ide na teret poslodavca.

1000 kuna bruto ‘gubi’ u Sloveniji radnik s bruto plaćom od 10.000 kuna, radi li četiri sata manje uz državnu pomoć

Subvencioniranje skraćenog radnog vremena kao dio trećeg paketa mjera slovenske vlade s primjenom od lipnja do kraja 2020. predviđa četiri razreda državne pomoći po radniku, ovisno o tome za koliko se radno vrijeme skraćuje. Visina subvencije koju poslodavac može dobiti iznosi 448 eura po radniku za skraćeno radno vrijeme od 20 do 24 sata tjedno, zatim 336 eura po radniku za skraćeno radno vrijeme od 25 do 29 sati tjedno, 224 eura po radniku za skraćeno radno vrijeme od 30 do 34 sata tjedno i 112 eura po radniku za skraćeno radno vrijeme od 35 sati tjedno.

Pravo na ovu mjeru imaju poslodavci registrirani prije proglašenja epidemije, ako radnike zapošljavaju na puno radno vrijeme te za 10% njih mjesečno ne mogu osigurati 90% rada. “Za AqauafilSLO odlučili smo se za šestosatno i četverosatno radno vrijeme. Primjerice, ako poslodavac radniku skrati radni dan s 8 sati na 4 sata, ima pravo na državnu pomoć u visini 3360 kn (448 eura) mjesečno.

Tijekom trajanja razdoblja skraćenog radnog vremena radniku ostaju sva puna prava iz radnog odnosa. Znači pravo na godišnji odmor, regres, topli obrok, trajanje pauze, dakle sve ostaje kao da radnik radi puno radno vrijeme. Za sate koje ne radi, prima naknadu u visini 80% svoje plaće u prethodna tri mjeseca”, navodi on pojašnjavajući na primjeru bruto plaće od 10 tisuća kn da radnik gubi tek tisuću kuna bruto, a radi 4 sata manje. Visina naknade plaće od 80% u stvari je, kaže, naknada na koju radnik ima pravo u Sloveniji i kada je na ‘čekanju’.

Čekanje je instrument koji u slovenskom radnom zakonodavstvu postoji ako poslodavac ne može osigurati odvijanje poslovnog procesa. Što se AquafilSLO tiče, tvrtka je korisnik državne pomoći od početka mjera u ožujku. Za razdoblje ožujak-svibanj to je bilo subvencioniranje ‘čekanja’ za radnike za koje nisu mogli osigurati posao, doprinosa za radnike koji su radili i bolovanja koja su prije epidemije bila trošak poslodavca.

“Zakonski okvir pomoći je bio postavljen vrlo široko tako da je obuhvatio velik broj gospodarskih subjekata. Možda možemo prigovoriti da su neke odrednice manje jasne te da su potrebna dodatna tumačenja, primjerice pravila oko maksimalne visine državne pomoći, odnosno pravila kada se ona nastavlja nakon limita od 800.000 eura. Ili, pak, oko administrativne složenosti prijava. Međutim, ne smijemo zaboraviti kako su zakoni doneseni u biti preko noći i u dobroj vjeri. Mislim da u EU niti jedna vlada, pa tako ni slovenska i hrvatska, nije olako shvatila problem koji je korona kriza prouzročila gospodarstvu”, iznosi Muminović.

Međutim, pravi izazov po njemu nije bio preživjeti razdoblje ožujak-svibanj, već će to biti opstanak od lipnja do kolovoza kada je za industriju, pogotovu njihovu, tradicionalno zatišje. Značajni pad gospodarske aktivnosti tijekom travnja i svibnja s kojim je grupacija bila suočena slučaj je posebne vrste: dosad nisu imali istovremeni pad svih proizvodnih segmenata i svih tržišta, pa kako navodi tijekom ranijih kriza uvijek bi neki segment ili neko tržište raslo, “dok je sada jednostavno u strahu sve palo”.

“Naša želja po nastavku proizvodnje, naša spremnost, snalažljivost i ustrajnost ovoga puta nisu bili dovoljni u uvjetima kada su proizvodnju obustavili naši najveći kupci. Usporavanje ukupnog europskog gospodarstva, pa i svjetskog velika je prijetnja za koju se nadamo da će biti savladana snažnim državnim mjerama još u ovoj godini. Bez snažnog zamaha ući ćemo u razdoblje visoke nezaposlenosti te krize uopće. Ipak, nadamo se sunčanom rujnu”, kaže on.

U Sloveniji grupa zapošljava više od 900 radnika, u Hrvatskoj nešto više od 260, a prioritet im je sačuvati sva radna mjesta, uz maksimalno ublažavanje negativnih utjecaja krize na likvidnost i rentabilnost poslovanja. U suprotnom bi, dodaje, crni scenarij već početkom 2021. donio restrukturiranje – smanjenje kapaciteta i prilagodbe s manjim brojem ljudi. Za spomenuti talijanski institut cassa integrazione koji je po njegovoj ocjeni pravo rješenje, kaže da bi ga već trebalo pripremati kao četvrti paket mjera.

Zaključno ističe da će u SLO CRO Poslovnom klubu nastojati raditi na učvršćivanju gospodarskih veza, na povezivanju dva gospodarstva: “Upravo sada u krizi jasno je koliko smo ovisni jedni o drugima i koliko nam znači više od pet milijardi eura robne razmjene, a kada pribrojimo i usluge, slika isprepletenosti i važnosti veza naša dva gospodarstva je potpuna.”

LINK NA INTERVJU: OVDJE

foto: Alenka Peterlin

By |2020-06-18T14:14:40+00:00June 18th, 2020|Aktualno|0 Comments